NEZABORAVNO PUTOVANJE
Nije rijedak slučaj da se dogodi prilikom organiziranja ekskurzija i izleta da neko od članova generacije ne želi ići bez nekog posebnog i razumljivog razloga. A onda kada se sve završi i kada slušaju priče i dogodovštine, postanu sjetni jer su propustili nešto što je vrijedno pamćenja dok smo živi.
Ovako je počelo! Deveti smo razred i treba putovati na maturlnu ekskurziju. Dogovor je pao između Trogira i Hvara većinom glasova izbor je Trogir, Kaštel Štafilić - Hotel Resnik.
Ovo je glavna zgrada, recepcija i restoran u kojem smo imali tako bogatu ponudu za svaki obrok i svačiji ukus ili način ishrane. Bar sa točenim skovima, besplatno, bio nam je dostupan od jutra do sutra, bez pretjerivanja. Usput tu smo imali konekciju na wi-fi mrežu i kad god smo mogli dolazili smo tu da se javimo roditeljima, prijateljima ...
Pogled sa terase restorana, mir i uživancija za sva čula. Uređeni okoliš i pristup plaži omogućavao je bezbijedne šetnje obalom, druženje koje će sigurno svi iz grupe ocijeniti desetkom i pamtiti dok su živi. Rađale su se tu i nove simpatije, doživljavali ljudi sa kojima se dijeli klupa devet godina na novi sasvim drugačiji, a tako lijep način.
Naš trio! Direktor Ćamil, nastavnice Senada i Azra. Uvijek su tu. Velika je odgovornost na njihovim plećima. Grupa od 23 učenika, valja svima obezbijediti sve što treba i „uštimati“ svaku želju, realizirati ideju, a da sve bude ok i uredu. Uspijevali su to oni i nije se dalo primijetiti da im je teško!
Večernja šetnja !
Drugi dan – cjelodnevni boravak u Trogiru! Grad Trogir je nadomak odmarališta u kojem smo bili smješteni. Nekih šest kilometara ili desetak minuta vožnje našim autobusom. Ipak i tih dest minuta je bilo dovoljno za nove šale i zafrkancije. 
U Trogiru nas je dočekao predstavnik turističke zajednice profesionalni vodič, Milan Bilić, oec. turizma. Dogovor je bio da se slušamo i slušali smo sve. Grupa je dobila pohvale vodiča kao jedna od rijetkih kojima je imao priliku pričati o povijesti Trogira, a da slušaju sa toliko pažnje i interesovanja. Možda je to razlog zajedničkog uživanja u svemu što smo vidjeli i čuli o ovome gradu pod zaštitom UNESC-oa.
Onda je uslijedio odmor i malo konekcije i javljanja , a potom krevet i spavanje ( ko je mogao zaspati) jer nas je sutradan očekivao Split! 
Dioklecijanova palača, velelepno zdanje. I opet smo bili u pratnji vodiča, Oliver Nejašmić nastojao je približiti nam one priče koje mogu barem donekle oslikati veličinu doba kojem zdanje svjedoči. 
Saznali smo puno podataka iz života tadašnjih ljudi, vladara i ostali nekim saznanjima baš zaprepašteni. Prosto da ne povjeruješ! 
Sve je kao u priči, jutro okupano kišom nije baš obećavalo neki dan , ali i nebo je znalo da smo mi tu i počašćeni smo jednim idealnim danom ali u svakom smislu i pogledu. Baš kao na slici, tako nam je bilo sve, svaki trenutak bez imalo nervoze i nezadovoljstva. Svega za svačiji ukus i navike. 
I kao što uvijek biva, sve što je lijepo kratko traje. Tako i naša maturalna ekskurzija. Ipak nije sve baš tako odmah bilo gotovo! Povratak kući obilježen je posjetama gradu Počitelju, pod zaštitom UNESC-a.
Izvor rijeke Bune gdje smo imali organiziran zajednički ručak i kratko zadržavanje u Jablanici uz historijski čas o događajima iz perioda Drugog svjetskog rata i bici za ranjenike
U Tuzlu se vratili oko 21 sat pomiješanih osjećanja, zbunjeni i u nevjerici da je gotovo. U vrijeme nastanka ove reportaže često se čuju poruke“ Hajdemo još jednom! “, prepričavaju se dogodovštine, raduje što se bilo dijelom ove priče i žaluje što se ponoviti ne može!
Novinarska sekcija OŠ „Kreka“
Copyright 2016. Osnovna škola "Kreka" Tuzla :::Development by: Web studio Best:::
Naslovna