Škola po mjeri djeteta

Djeca su po prirodi istraživači. Još dok nisu ni prohodala, ona već istražuju na veliko. Počinju svoju veliku avanturu istraživanja i otkrivanja svijeta koja kao da je ucrtana, usađena u samu njihovu bit.

Svako dijete je drugačije. Svako se razvije u drugačijeg čovjeka. Zanimljivo, ne postoje dva čovjeka s istim otiscima prstiju kao ni dva čovjeka s istom bojom glasa. Iako smo svi ista vrsta, svako je jedinstven, jedan jedini on ili ona na ovom svijetu.

Sjeme iz kojeg će u odgovarajućim uvjetima niknuti ova ili ona biljka vrlo je slično, gotovo identično. Gledajući sjeme ne možemo znati koji nacrt ono u sebi nosi, ne možemo znati u što će izrasti, što će postati. Tek ako mu omogućimo odgovarajuće uvjete, odgovarajuću pažnju i brigu, ako mu damo određeno vrijeme i ako se što manje aktivno miješamo u njegov mehanizam rasta kojeg praktički i ne poznajemo, to sjeme će postati ono što potencijalno može postati.

Svako dijete je sjeme za sebe. Kada pogledamo male bebe, one djeluju vrlo slično. Gledajući ih ne možemo imati ni najblažu ideju što se sve krije u tom djetetu, koji je sve potencijal u njemu, koji nacrt, u što se ono može razviti, što može postati, u što izrasti, na koji način procvjetati.

Kada govorimo o kvalitetnom obrazovanju, postavljamo pitanje koja je svrha podučavanja i kako bi to podučavanje trebalo izgledati, a zatim  moramo napraviti revoluciju u razmišljanju, u pristupu i krenuti u otkrivanje skroz novih pristupa obrazovanja i podučavanja djece. Stari načini obrazovanja su preduboko urezani u našu svijest. Ali zašto ne krenuti u nešto sasvim novo? Pri tome nas prvenstveno zanima vrhunski interes djeteta i stvaranje uvjeta u kojima dijete na najbolji način može ostvariti svoj potencijal.

Podučavanje. Ni malo lak zadatak. Šta znamo o istinskom podučavanju? Malo i ništa. Zamislimo dijete kao sjeme. Svako dijete. Zadatak učitelja u JU OŠ "Kreka" je da stvori takvu atmosferu, takve uvjete u kojima će svako dijete pronaći ono što je njegov interes, njegov talent, njegov potencijal, a zatim ga potaknuti i ohrabriti da punim plućima krene u istraživanje svojih mogućnosti i usvajanje znanja vezanih uz djetetove sklonosti i njegove individualne potrebe.

Duboko vjerujemo da učitelj ne može odvesti učenika dalje nego što je sam došao na svom putu razvoja. Iz tog razloga i biramo najbolji moguć kadar u našoj školi. Od istinskog učitelja se ne očekuje da zna odgovore na sva pitanja niti da barata milijonima podataka. Njegov zadatak je biti na raspolaganju djetetu, stvoriti atmosferu, zainteresirati, potaknuti, probuditi, animirati dijete. Napraviti poticaj i promatrati reakciju djeteta.

Naša škola po mjeri djeteta je takva, da u njoj dijete ne osjeća ni strah ni prisilu nego da se osjeća sigurno i prihvaćeno. Učitelji su više moderatori, pomagači, usmjeravatelji, promatratelji. Nikako «autoriteti» u negativnom smislu.

Waldo Emerson je u eseju Edukacija još davne 1863. napisao: Vjerujem da tajna podučavanja leži u poštovanju učenika. Nije na Vama da birate šta učenik treba da zna niti šta da radi. On samo drži ključ do njegove vlastite tajne. Poštuj dijete. Sačekaj da vidiš novi proizvod prirode. Poštuj dijete. Ne budi suviše njegov roditelj. Poštuj dijete, poštuj ga do samog kraja ali poštuj i samoga sebe. Budi misao njegovih misli, prijatelj njegovog prijateljstva, mašta njegove mašte, - ali ne budi skrbnik njegovih grijeha.  

Hoće li se obrazovni sistem kao cjelina preko noći promijeniti u slučaju da neko dođe s prihvatljivim, korisnim i naprednim idejama o njegovom unaprijeđenju? Neće. Naš obrazovni sistem je velik, trom sistem i kao takvom mu nije do mijenjanja. On se mijenja veoma sporo. Za koga je onda eventualni novi pristup? Za koga je novi način razmišljanja i podučavanja? Kome može poslužiti i kome koristiti?
Odgovor je: Onim roditeljima kojima je blizak i koji svojoj djeci žele da budu i da postanu ono što potencijalno mogu postati, a ne da se od njih prave puke, uniformirane marionete.
Škola po mjeri djeteta je za one ljude, koji prepoznaju potrebu za takvim skokom u novi pristup obrazovanja svoje djece. Ali od nečega se mora krenuti i smatramo da je taj početni korak više nego potreban. Štaviše, upravo takvi alternativni pristupi mogu biti pokretač bitnih društvenih promjena i rasadnik individualaca, kreativaca, pozitivnih revolucionara.